Opstanak sindikata
BUDUĆNOST SINDIKATA
Događaji koji su od 2004. godine potresali Sindikat lekara i farmaceuta Srbije bili su, naizgled, problem u nekom kontekstu nazvanom «ogoljenom borbom za vlast». Mnogo je truda i napora uloženo u razmotavanje klupka koje je, na žalost, u svom središtu pokazalo mnogo nečasnih radnji koje sprovode, ni manje ni više nego najviše državne institucije, računajući, pri tome na usluge «krtica», koje se danas mogu nadati samo zasluženoj kazni za ono što još uvek čine.
Polazeći od osnovnih principa demokratije, od ustavnih, građanskih i profesionalnih prava, želimo da postavimo esencijalno pitanje, za koje znamo da nećemo dobiti jasan odgovor, ali znamo i to da će se svakom pažljivom čitaocu odgovor nametnuti sam: zašto ministarstvo zdravlja ne želi da dozvoli da doktori učestvuju u kreiranju zdravstvene politike i zašto su silom i protivzakonito sprečeni da budu relevantan činilac u rešavanju problema u zdravstvu?
Da je tako, Ministarstvo je pokazalo višegodišnjom borbom da se SLFSu administrativno ne prizna reprezentativnost ni po koju cenu, zbog čega je SLFS četiri godine morao da vodi sudski spor sa Državom kako bi mu se to pravo reprezentativnosti, najzad priznalo pravosnažnom i izvršnom sudskom presudom. Na sramotu istog Ministarstva, javni pravobranilac koji ga zastupa ponizio je i sam Sud, koristeći vanredne pravne lekove da opovrgne ovu presedu, upotrbljavajući pri tome lažne podatke i
nepostojeće datume i događaje.
Za sve ovo vreme stizala je žestoka podrška iz «bratskog» Ministarstva za rad, čiji državni sekretar (i onaj i ovaj) bez srama govori o socijalnom dijalogu u kome je zabranjeno učešće najvažnijih socijalnih činilaca, koji bi i te kako imali šta da kažu, bez obzira na reprezentativnost, a sve u skladu sa propisima koje zakon nalaže. U tom procesu, na osovini referent-načelnik-pomoćnik Ministra-državni sekretar nagomilalo se mnogo grehova prema doktorima. Ne ulazeći u njihove materijalne i
nematerijalne razloge jasno nam pokazuju da oni neće da rade svoj posao, praveći nam pri tome žestoku opstrukciju u funkcionisanju.
Treću kariku u ovom lancu predstavlja Ministarstvo finansija, koje svojim aktivnostima doprinosi što uspešnijim zahvatima davljenja i utapanja SLFSa.
Malo je falilo da Sindikat lekara potpuno nestane. Ipak, ljutio se neko ili ne, to se nije desilo. Naprotiv!
U žestokoj borbi, koja je podrazumevala angažovanje ogromne količine ljudske energije, vredno radeći na sakupljanju i evidentiranju informacija, došli smo do frapantnih podataka. Podaci o tome ko je kome brat, ujak, tašta, sin, majka i ostalo u rukovodećim telima državnih organa verovatno nisu interesantni kulturnim ljudima, pa ni nama. Oni mogu da posluže samo da razjasne veze između nekih pojava. Međutim, nas nije niko od njih ozbiljno shvatio. Mi nismo želeli da se svetimo, niti bilo koga
od njih da prozivamo. Za sve ove godine, samo smo se branili.
Da li je ova borba bila uzaludna, zavisi od nas samih. Naša profesionalna pozicija je u škripcu. Doktori su potpuno sotonizovani u javnosti, naše radno pravo izvrgnuto je ruglu, a poslodavac nam javno uvlači ruku u džep uz nagovor i blagoslov viših, već pomenutih instanci. Mnogo ima nepravilnosti, kažu advokati, u obračunu plata, isplati regresa, naknade za dežurstva, određivanju normativa, u zapošljavanju, obavezama. Iako zakon jasno govori kako treba da se radi, naš ga poslodavac javno
ismejava i umesto da ga poštuje, on ga izbegava, tobože tražeći tumačenja institucija koje za to nisu ovlašćene. Uz sve to, pritisak na zaposlene je ogroman, strah često nadvladava razum ali je u našim sopstvenim redovima prisuna i nedozvoljena doza gluposti.
Bespredmetno je dalje raspravljati o tome koja je strana u pravu. Sudovi će dovršiti proces dokazivanja krivice, onaj koji smo mi započeli. Nema više vremena za sitne prepirke niti za sitne koristi. Vreme je za akciju. Treba nadoknaditi propušteno. Na scenu stupa jedan jedini, već nepobitno reprezentativan sindikat lekara i farmaceuta Srbije. a to smo svi mi.
Zato ponavljamo moto štrajka lekara iz 2003/2004:
DOKTORE, PRISTUPI! VREME JE ZA ELITU!