24.04.2006. PROGLAS GRAÐANIMA
24.04.2006.
PROGLAS SINDIKATA LEKARA I FARMACEUTA SRBIJE GRAÐANIMA
Poštovani građani.
Svedoci smo odumiranja zdravstva u našoj državi (a ni građanstvo nije u boljoj poziciji). Iako je nekada čovek bio “naše najveće bogatstvo”, danas se čovek spominje samo kao oruđe u postizanju određenih ciljeva.
Zašto zdravstvo mora da odumre?
Zato što smo doktore pretvorili u knjigovođe, a knjigovođe u doktore. Republički zavod za zdravstvenu zaštitu, gde rade ekonomisti i pravnici, diktira kojim ćete se lekovima lečiti u kojim stanjima i koliko smete da budete nesposobni za rad. Ista ta organizacija eksperata određuje ko će i kada dobiti plaćeno lečenje u inostranstvu, koliko ćete šetati da dobijete pomagala od kojih vam život zavisi. Od svih koji za ovo konkurišu, samo mali broj pacijenata dobije to što im treba, jer smo siromašna zemlja u tranziciji i para zaista nema. Pri svemu tome jedino je izvesno da ćete čekati u redovima u kliničkim centrima, apotekama, na raznim šalterima i pred vratima raznih komisija.
Društvo za zaštitu prava pacijenata svesrdno se založilo i pobedonosno izdejstvovalo uvođenje u praksu narodnih advokata na velika vrata, a prema svojoj povelji. Zatim je nestalo iz evidencije, zajedno sa poveljom. Osim što je uspelo da oni koji su zdravstvu najmanje doprineli svakodnevno tužakaju doktore, ništa drugo nije preduzelo da spreči teror nad građanima i smanji patnje i muke pacijenata. Za to vreme, u teškim vremenima ljudi su počeli da oboljevaju od najtežih bolesti. Na dijagnostiku se čeka dugo, mnogi je i ne dočekaju. U bolničkim osamnaestokrevetnim sobama ljudi koji tamo leže gube i poslednju trunku ljudskog dostojanstva, a u terminalnom stadijumu bolesti, u najtežem stanju i najgorim mukama šalju se kući, da umru u krugu porodice, među decom i unucima, koji treba da pamte svoje najbliže u najtužnijem svetlu.
Doktore smo razapeli na stub srama. Zovemo ih lopovima, neradnicima, lažovima i prevarantima. A to su nekada bili najbolji đaci, uporni i vredni studenti, kojima su nakon dugotrajnih i teških studija i iskustava uskratili pravo na normalan život, porazivši ih bednim i nedoličnim platama. Oni su i dalje uporno radili taj težak posao, da bi postali sve ono čime ih danas nazivaju. Dozvolili smo da nam Republička zajednica zdravstvenog osiguranja (RZZO) vodi politiku u zdravstvu uz svesrdno odobravanje Ministarstva zdravlja i uz važno obećanje:
Pošto nismo prali zube na vreme, plaćaćemo stomatološke usluge, ali ćemo zato moći mnogo češće da posećujemo salu za ugradnju STENT-ova, ukoliko uspemo da dobijemo infarkt radnim danom od 07 do15 časova. A umesto elektronskih kartona i doktora u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pošto smo zemlja u tranziciji, imaćemo veći broj ugradnih kukova. Nije nam samo jasno ko će da ugrađuje sve te ugradne materijale i ko će da vodi ;etiri puta evidencije o pacijentima, kada svi uzmemo otpremninu i odemo glavom bez obzira iz zdravstva (a sve po socijalnom programu), čekajući penziju koje neće biti.
Zato preduzmite i vi nešto dok je vreme!
PROGLAS SINDIKATA LEKARA I FARMACEUTA SRBIJE GRAÐANIMA
Poštovani građani.
Svedoci smo odumiranja zdravstva u našoj državi (a ni građanstvo nije u boljoj poziciji). Iako je nekada čovek bio “naše najveće bogatstvo”, danas se čovek spominje samo kao oruđe u postizanju određenih ciljeva.
Zašto zdravstvo mora da odumre?
Zato što smo doktore pretvorili u knjigovođe, a knjigovođe u doktore. Republički zavod za zdravstvenu zaštitu, gde rade ekonomisti i pravnici, diktira kojim ćete se lekovima lečiti u kojim stanjima i koliko smete da budete nesposobni za rad. Ista ta organizacija eksperata određuje ko će i kada dobiti plaćeno lečenje u inostranstvu, koliko ćete šetati da dobijete pomagala od kojih vam život zavisi. Od svih koji za ovo konkurišu, samo mali broj pacijenata dobije to što im treba, jer smo siromašna zemlja u tranziciji i para zaista nema. Pri svemu tome jedino je izvesno da ćete čekati u redovima u kliničkim centrima, apotekama, na raznim šalterima i pred vratima raznih komisija.
Društvo za zaštitu prava pacijenata svesrdno se založilo i pobedonosno izdejstvovalo uvođenje u praksu narodnih advokata na velika vrata, a prema svojoj povelji. Zatim je nestalo iz evidencije, zajedno sa poveljom. Osim što je uspelo da oni koji su zdravstvu najmanje doprineli svakodnevno tužakaju doktore, ništa drugo nije preduzelo da spreči teror nad građanima i smanji patnje i muke pacijenata. Za to vreme, u teškim vremenima ljudi su počeli da oboljevaju od najtežih bolesti. Na dijagnostiku se čeka dugo, mnogi je i ne dočekaju. U bolničkim osamnaestokrevetnim sobama ljudi koji tamo leže gube i poslednju trunku ljudskog dostojanstva, a u terminalnom stadijumu bolesti, u najtežem stanju i najgorim mukama šalju se kući, da umru u krugu porodice, među decom i unucima, koji treba da pamte svoje najbliže u najtužnijem svetlu.
Doktore smo razapeli na stub srama. Zovemo ih lopovima, neradnicima, lažovima i prevarantima. A to su nekada bili najbolji đaci, uporni i vredni studenti, kojima su nakon dugotrajnih i teških studija i iskustava uskratili pravo na normalan život, porazivši ih bednim i nedoličnim platama. Oni su i dalje uporno radili taj težak posao, da bi postali sve ono čime ih danas nazivaju. Dozvolili smo da nam Republička zajednica zdravstvenog osiguranja (RZZO) vodi politiku u zdravstvu uz svesrdno odobravanje Ministarstva zdravlja i uz važno obećanje:
Pošto nismo prali zube na vreme, plaćaćemo stomatološke usluge, ali ćemo zato moći mnogo češće da posećujemo salu za ugradnju STENT-ova, ukoliko uspemo da dobijemo infarkt radnim danom od 07 do15 časova. A umesto elektronskih kartona i doktora u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pošto smo zemlja u tranziciji, imaćemo veći broj ugradnih kukova. Nije nam samo jasno ko će da ugrađuje sve te ugradne materijale i ko će da vodi ;etiri puta evidencije o pacijentima, kada svi uzmemo otpremninu i odemo glavom bez obzira iz zdravstva (a sve po socijalnom programu), čekajući penziju koje neće biti.
Zato preduzmite i vi nešto dok je vreme!